Centar za kulturu,informisanje i zaštitu prava nacionalnih manjina Razvitie je uz podršku Ministarstva za brigu o porodici I demografiju uradio je istraživanje na temu Unapređenje pristupa socijalnim uslugama žena I dece u ruralnim područjima.
Podaci do kojih je došao Centar govore o nedovoljnoj informisanosti žene I dece o pristupu socijalnim uslugama.
Seosko stanovništvo je u većem riziku od siromaštva i socijalne isključenosti od gradskog stanovništva. U pogledu obrazovanja izražene su značajne rodnene jednakosti o čemu svedoče:veće stope nepismenosti među seoskim ženama upoređenju sa seoskim muškarcima i urbanim ženama; veći udeo žena na selu sa nižim nivoom obrazovanja u odnosu na muškarce na selu; i rodna segregacija po pitanju odabira srednje škole i fakulteta, koja se ogleda uvećoj koncentraciji devojčica u socijalnim službama, društvenim i humanističkim predmetima i određena tradicionalnim predstavama o tipično„muškim“i „ženskim“zanimanjima.
Više žena nego muškaraca prima poljoprivredne penzije, koje su izuzetno niske. Razlog tome je što žene češćez arađuju penzije u potpunosti na osnovu poljoprivrednih poslovana porodičnim poljoprivrednim gazdinstvima.
To čini njihove penzije mnogo nižim nego što bi bile iz karijere koja se barem delimično sastoji od rada van gazdinstva. Seosko stanovništvo je uglavnom u većem riziku od siromaštva i socijalne isključenosti, a starije žene (65 i više godina) suočene su s najvećim rizikom.
Zbog lošeg infrastrukturnog razvoja(na primer, nekvalitetni putevi i nedostupnost prevoza), žene iz ruralnih područja suočavaju se sa poteškoćama u pristupu uslugama socijalne zaštite. Dečji rad je glavni socijalni problem u ruralnim oblastima: ugrožava obrazovanje dece, a takođe i njihovu bezbednost i razvoj.
Dečaci su više izloženi ovom riziku od devojčica, zbog tradicionalnih stavova da muškarci treba da upravljaju gazdinstvom, a rano angažovanje dečaka na poslu smatra se uvodom u upravljačke uloge u donošenju odluka u odraslom životu.
U pogledu razloga za nezadovoljene potrebe lekarskog pregleda, žene iz ruralnih područja imaju dvostruko veću verovatnoću od muškaraca iz istih područja da se suoče sa problemom neadekvatnog prevoza i velikih udaljenostima do medicinskih ustanova, i osam puta veću verovatnoću da će se susresti sa preprekama u pristupu medicinskim ustanovama nego žene iz urbanih područja.
Žene na selu imaju manje šanse da koriste modernu kontracepciju, a verovatnije da neće koristiti kontracepciju; a stopa pobačaja je veća među ženama koje žive u ruralnim nego kod žena koje žive u urbanim sredinama. Žene iz ruralnih područja imaju manje šanse da pohađaju kurseve za pripremu porođaja, što je uglavnom zbog nedostatka takvih kurseva na seoskim lokacijama.
Žene na selu su više pogođene hroničnim bolestima od urbanih žena, i znatno više od muškaraca. Veći udeo žena na selu ima neku vrstu invaliditeta, u poređenju sa ženama iz grada i muškarcima uopšte.
Kada se upoređuju žene i muškarci iz urbanih i ruralnih područja, seoske žene će verovatnije prijaviti zdravstveno stanje kao loše, a urbani muškarci najverovatnije kao dobro ili vrlodobro.
Ovo je samo deo iz Analize podataka koju smo obradili. Kompletnu analizu ćemo nakon završetka objaviti na našem sajtu kako bi bila dostupna široj javnosti.
