Svake jeseni, kada se čiste dvorišta i seku drva, deo otpada iz Bosilegrada završi u gradskoj reci. Kolica piljevine, lišće, granje, ostaci iz bašte, a ponekad i kućno smeće istresaju se na obalu ili pravo u korito. Mnogi to smatraju bezazlenim, ali propisi Srbije kažu drugačije.
Reka koja protiče kroz grad nije ničije dvorište. Prema Zakonu o vodama, vodotok i obala pripadaju javnom vodnom dobru. Zakon kaže da se javno vodno dobro koristi tako da se ne utiče štetno na vode i priobalni ekosistem. Obala nije samo ivica vode: zakon je definiše kao pojas zemljišta uz korito, širok do deset metara. Ono što se istrese na kosinu iznad reke takođe je bačeno na vodno zemljište, a prva veća kiša odneće ga u vodu.
Piljevina nije bezopasna
Piljevina i lišće deluju kao prirodan otpad koji će reka sama odneti. U praksi se dešava suprotno. Organska materija u vodi trune i pri tom troši kiseonik koji je potreban ribama i ostalom životu u reci. Piljevina se taloži u mirnijim delovima korita, gde se sliva sa ostalim smećem. Plastične kese, flaše i ostaci iz domaćinstva zadržavaju se na granju i kod mostova, a nizvodno stižu do sela i dalje.
Ko zagadi, taj plaća
Zakon o zaštiti životne sredine polazi od toga da su svi, uključujući i građane, dužni da čuvaju životnu sredinu. Fizička i pravna lica odgovorna su za svaku aktivnost kojom menjaju ili mogu promeniti stanje u životnoj sredini.
Jedno od osnovnih načela ovog zakona je da zagađivač plaća. Ko izazove zagađenje, dužan je da otkloni i uzrok i posledice, i da snosi troškove. Isto načelo postoji u Zakonu o vodama: svako ko svojim aktivnostima zagadi vodu snosi troškove mera za otklanjanje zagađenja.
Novi Zakon o upravljanju otpadom, usvojen krajem 2025. godine, odgovornost postavlja još jasnije. Za sve troškove upravljanja otpadom odgovoran je onaj kod koga se otpad nalazi. Mesto na kome se nekontrolisano gomila otpad zakon naziva divljom deponijom, a sanacija divljih deponija navedena je kao jedan od ciljeva zakona.
Opština ima obaveze, ali i građani
Isti zakon obavezuje opštinu da uredi i organizuje upravljanje komunalnim otpadom na svojoj teritoriji i da vrši nadzor nad postupanjem sa otpadom. To znači da građani imaju pravo da očekuju organizovano odnošenje otpada. Kabasti i baštenski otpad, kojeg u jesen ima najviše, treba odneti na mesto koje je za to predviđeno ili se raspitati kod komunalnog preduzeća kako se predaje.
Piljevina ne mora da bude otpad. Može da se koristi kao prostirka u štali, za kompost ili kao podloga u bašti. Lišće i sitno granje mogu da se kompostiraju u dvorištu. Takvo rešenje ne košta ništa, a reka ostaje čista.
Kome se prijavljuje
Zakon o zaštiti životne sredine propisuje da svako ima pravo da bude obavešten o stanju životne sredine i da su podaci o tome javni. Građani koji vide da se otpad baca u reku ili na obalu mogu to prijaviti komunalnoj inspekciji opštine. Za ozbiljnije zagađenje vode nadležna je i vodna inspekcija. Prijava je jača uz fotografiju, tačno mesto i vreme.
Reka kroz Bosilegrad je deo slike grada koji svi delimo. Ono što se ove jeseni istrese u korito, sledećeg proleća biće na obali ispred nečije kuće.
Tekst je pripremljen na osnovu Zakona o zaštiti životne sredine („Službeni glasnik RS“, br. 135/04 i 36/09, sa kasnijim izmenama), Zakona o vodama („Službeni glasnik RS“, br. 30/10, 93/12, 101/16 i 95/18) i Zakona o upravljanju otpadom („Službeni glasnik RS“, br. 109/25).

